Manje je važno ovdje, ili gotovo nevažno, koliko si postigao, da li si se trudio, kako su te vaspitali, da li si učio, vrijedno radio… Važno je šta su ti mama i tata obezbijedili!
Ideal današnje omladine je uglavnom biti moćan, voziti dobro auto, priuštiti skupocjene stvari, pa makar se luksuziralo na kredit. Danas je važno prikazati se okolini u najsjajnijem svjetlu, pa makar se ono ugasilo istog časa kad se vrata kuće zatvore i kad se pogledaš u ogledalo u kome ne vidiš sebe – već mamu i tatu kojima trebaš da zahvališ što su, u stvari, omogućili da nikada ne vidiš sebe!
Uz zahvalnost, kaži im još da je jedna, druga, treća i svaka postsocijalistička generacija mahom unakažena kapitalističkim tendencijama koje su, nakon ratnih dešavanja, a pod pritiskom masovne kulture i globalizacije, ušle u naše domove i, umjesto roditelja, počele vaspitavati djecu. Ulica, mediji, kompjuteri i ostala tehnologija zamijenili su izvore autentičnog znanja – knjige. Dobili smo poluobrazovane generacije koje ako nešto ne razumiju – jednostavno izguglaju… Dobili smo stručnjake koji citiraju Vikipediju kada pišu diplomske, dodiplomske, postdiplomske i kojekakve semi-naučne radove.
Digresije da zanemarimo. Dakle, nije zapravo toliko važno šta si naučio i kako ćeš to praktično primjeniti kad odrasteš. Važni su mama i tata s početka priče! Uglavnom, oni su obezbijedili da dijete u svojoj 20-toj vozi auto kakvo ni za svoja dva života ne može steći. Mama i tata su kupili stan, započeli biznis – da dijete ima šta da nastavi… To što će onog trena kad mama i tata umru “dijete” sve razvajditi – nikome ništa! Na kraju, “dijete” nije ni steklo! Ne može se ONO kriviti.
Dalje, danas se djetetu mora obezbijediti fakultet – bilo kakav, a najbolje privatni. Da se razumijemo, privatni fakulteti na Zapadu imaju standarde koje propisuje država. Naši standardi variraju i zato su kod nas privatni sporni. Nema veze što to sve košta boga oca – jer to se traži! Sutra će poslodavac radije zaposliti dijete sa diplomom koju je izdao privatni fakultet kao valjanu preporuku da je preostao i neki keš koji će “dijete” da “uleti” poslodavcu za radno mjesto. (Ono rijetko dijete naoružano znanjem uopšte nije bitno – jer ono nema ništa, OSIM ZNANJA!) Dakle, da se djetetu kupi fakultet, a uz to auto i stan. To je pozitivna nula od koje dijete može početi, ali i jedina nula koju vi svome djetetu možete dati!
Čini se da su mnogi roditelji preskočili puno onih kapitalističkih stepenica u nastojanju da “demokratski” odgoje djecu na temeljima balkanskog mentaliteta (koji, istorijski gledano, gotovo da ne poznaje demokratiju). Zašto su preskočili? Zato što od marke nisu napravili dvije, od dvije nisu napravili četiri, od četiri osam, i tako dalje, pa ne znaju cijeniti reciprocitet: rad-zarada, daš-dobiješ. Postratno društvo je mnogima omogućilo da profitiraju i bogate se bez pokrića…pa su, poučeni da može dobro da se prođe, počeli da prave i djecu bez pokrića – onu koja iza sebe nama vaspitanje, jer ih je uglavnom vaspitala ulica, nema znanje – jer su učili na guglu, ni mjera vrijednosti – jer su ih i roditelji izgubili. Nažalost, izgleda da su nas baš sada sustigle te generacije djece bez pokrića. Samo sporadično srećemo one poštene, radne, učene sa kojima možemo progovoriti, kojima sujeta nije nagrizla dušu i kojima oko neće zatreptati, a ni srce preskočiti, ako saznaju da komšiji krava, ipak, nije crkla.
Reći ćete sada da je ovo generalizacija, da ne treba tražiti krivca u roditeljima – tim mnogobrojnim ljudskim otelotvorenjima socijal-kapitalističkih trvenja, da nisu svi roditelji isti, da nisu svi profitirali preko noći. I NISU! Ali, složićete se da je, na malom prostoru kakav je Balkan, sudar društvenih klasa neminovan, a uticaj novopečene “elite” prenosi se kao kakva epidemija, usljed čega onaj siromašni roditelj netremice gleda u bogatog, radi, bori se i nerijetko zadužuje, jer želi da i njegovo dijete, baš poput djeteta bogatog, ima “sve”!
Muka je u tome što je “SVE” sadržano u onoj nuli s početka, onoj koju je odredio i nametnuo roditelj-profiter, onoj u koju će se svako dijete pretvoriti ako se i dalje malobrojni budu izmicali pred hordom ljudske osrednjosti.
Mirna Bijedić
