U prilog činjenici da su se strane riječi poput anglicizama već odavno ukorijenile u srpskom jeziku govore brojni medijski članci i svakodnevna međuljudska komunikacija. Okej i kul su samo neki od čestih primjera upotrebe pozajmljenica na našim prostorima, ali zađemo li dalje u leksikografiju, naići ćemo na niz stranih riječi koje se redovno koriste u srpskom jeziku – npr. njemačka riječ špiglo od der Spiegel, ili čak na pozajmljenice koje uopšte nemaju ekvivalentnu srpsku leksičku jedinicu – npr. anglicizam Internet.
Razlog upotrebe stranih riječi u izvornim jezicima je suštinski vrlo prost. Naime, jezici se uvijek, pod uticajem različitih istorijskih i društvenih okolnosti i tokova, nalaze u zonama kontakta. Kontakte i odnose između jezika proučava naučna disciplina – Kontaktna lingvistika. Ubrzan razvoj savremenih tehnologija, poput informacionih i saobraćajnih, uslovio je veći stepen kontakata između različitih jezika, što je za posljedicu imalo značajan proboj stranih riječi u brojne jezike, pa tako i u srpski.
Možemo reći da u savremenom srpskom jeziku sve više koristimo pozajmljenice iz engleskog jezika koji se, kako tvrde lingvisti, u posljednje vrijeme nameće kao globalni jezik. Kada govoriomo o vokabularu vezanom za informacione tehnologije, onda su kod nas najčešće u pitanju upravo pozajmljenice iz engleskog tj. anglicizmi, a brojni su primjeri istih: veb, internet, sajt, monitor i drugi. Međutim, i izvan domena informacionih tehnologija, postoje ustaljeni anglicizmi poput šou-biznis, bajpas, linč i drugi.
Zbog sve većeg stepena upotrebe anglicizama u srpskom jeziku, savremeni lingvisti su postavili brojna pitanja o tome kako prenaglašena upotreba anglicizama utiče na očuvanje leksikografije srpskog jezika. Tako, prof. dr Zoran Paunović sa beogradske anglističke katedre kaže da se „anglicizmi mogu koristiti onoliko koliko to ima smisla“.
Jezički stručnjaci se uglavnom slažu oko toga da anglicizme treba koristiti za one pojmove za koje ne postoji ekvivalentna leksema u našem jeziku. Međutim, ako imamo srpsku riječ koja nosi isto značenje kao engleska, lingvisti prednost daju upotrebi srpske riječi, iz razloga što smatraju da se na taj način doprinosi očuvanju izvornog jezika. U onim situacijama kada nemamo leksički ekvivalent u izvornom jeziku, lingvisti podržavaju upotrebu strane riječi.
Osim nedoumice o tome kada koristiti anglicizam ili neku drugu pozajmljenicu, postoji i nedoumica o načinu pisanja pozajmljenica u srpskom jeziku. O ovome svjedoče brojni medijski natpisi i članci u kojima autori tekstova ostavljaju strane riječi u originalnom ortografskom obliku, najčešće bez znakova navoda.
Srpski lingvisti, međutim, preporučuju da se ustaljeni anglicizmi i pozajmljenice transkribuju, pri čemu treba voditi računa i o transliteraciji. U tom smislu, istaknuti lingvista prof. dr Tvrtko Prćić kaže: „Pogrešno je pisati anglicizme u engleskom originalu, kako u tekstovima na latinici (kojoj je engleski original prilično blizak), tako i u tekstovima na ćirilici (kojoj engleski original uopšte nije blizak)“.
Stoga, u srpskom jeziku nije preporučljivo pisati: show business, cash, management, već: šou biznis, keš, menadžment itd. Međutim, mora se reći da se, uprkos raznim lingvističkim preporukama, ortografska anglicizacija u srpskom jeziku ipak značajno održala u praksi, kao u primjerima: e-mail, online, web itd.
Takođe, važno je istaći da po istom principu u srpskom jeziku funkcionišu i pozajmljenice iz drugih stranih jezika, pa tako npr. za germansku pozajmljenicu rajsferšlus nikada u srpskom nećemo napisati originalno reißverschluss – što je, za razliku od pojedinih anglicizama, prilično jasno i logično, zar ne?
Piše: Mirna Bijedić
