Koliko se puta desilo da ne možemo da se odreknemo neke stvari, da nam je žao da nešto bacimo ili damo drugome, jer je to poklon, draga uspomena, jer bi moglo da nam zatreba, jer, jer, jer… I tako se nađemo zatrpani gomilom bespotrebnih stvari koje samo premiještamo iz jednog ugla u drugi, iz kutije u kutiju i tako u beskonačnost.
Zatrpavanje kojekavim glupostima i skupljanje svega i svačega može da preraste u ozbiljan problem, takozvani hoarding. Iako je to ekstrem, većina ipak ulaže dosta energije u svakodnevna spremanja i reorganizovanja. To je shvatila i Japanka Mari Kondo. Ona je napisala knjigu o uređivanju vlastitog prostora i života i, ako je suditi po dva miliona prodatih primjeraka, ova tridesetjednogodišnja žena zaista zavrjeđuje titulu organizacijskog stručnjaka koju nosi.
Da bi vam bilo jasnije koliko je ovaj metod popularan, dovoljo je da kažemo da Mari ima i pratioce koji čine neku vrstu kulta, zvanog Preobraćeni. To su ljudi koji naprave slike prije i poslije “preobraćaja” i postavljaju ih na internetu.
A kako to izgleda i djeluje ovaj način organizovanja, poznatiji kao KonMari metod, saznajte od žene koju je Marina knjiga učinila drugačijom osobom.
“Iako o sebi volim misliti kao o minimalisti, moram da priznam da sam znala biti pravi sakupljač, jer mi je bilo isuviše teško da se odreknem stvari koje nose posebne uspomene. Čitajući Marinu ‘Iskru radosti’, otkrila sam sasvim drugačiji način gledanja na stvari, na svoj život, kao i razloge zašto sam se zatrpavala. Ali to nije bez razloga, jer sam zahvaljujući njoj promijenila i izgled svoje kuće i doživljaj svega oko sebe”, počela je priču Aleks. A put te drastične promjene saznajte u nastavku njene priče.
Odabir dodirom
Ipak, ono najzanimljivije u knjizi jeste način na koji treba da odaberemo stvari koje nam pripadaju i koje ostaju u kući. Njih moramo da osjetimo kao svoje i to kroz dodir i otkrivanje da li u nama bude “iskru radosti”. Ukoliko osjetimo taj znak ljubavi i pažnje, ukoliko smo ispunjeni radošću dok držimo neku stvar, to znači da treba da je zadržimo. Ukoliko tog lijepog osjećaja nema ili je potrebno vrijeme da bismo ga prizvali, to znači da je došao trenutak da se zahvalimo na usluzi i stvar poklonimo ili bacimo.
Ne treba osjećati žaljenje ili tugu, već se samo sjetiti da nam je ta stvar već donijela svu sreću koju je mogla i da je sada vrijeme da u nekom drugom probudi varnice sreće.
Sve stvari koje ostaju uz nas treba da su na vidljivim mjestima, uredno organizovane, kako bismo ih lako mogli uočiti, uzeti i vratiti nazad. Sve treba da je dostupno i prepoznatljivo, stoga bilo kakve kutije u koje bismo samo gurali i bacali stvari treba da budu svedene na minimum.
Kategorisanje
Kada odlučite da sredite kuću, vrlo je važno na koji način ćete započeti. Umjesto najčešće taktike, koju bismo mogli nazvati “od sobe do sobe”, mnogo je bolje je da se krene prema kategoriji stvari. Dakle, sve stvari iste vrste prikupite na gomilu pa polako, od hrpe odjeće, knjiga, nakita ili kozmetike, odaberete prvu za razvrstavanje i raspoređivane pa prelazite na sljedeću kategoriju.
Možda je najlakše početi sa odjećom, jer su to stvari za koje smo najmanje emocionalno vezani – svu odjeću treba da stavimo na jednu veliku gomilu, organizujemo i uredno vratimo u ormare ili stavimo na gomilu koja će biti poklonjena.
Srećna odjeća
Sva odjeća treba biti tretirana sa brigom i zahvalnošću, a prilikom organizivanja treba da bude ostavljana ili odlagana sa poštovanjem. Mari smatra da je odjeća mnogo srećnija kada je uredno smotana, nego kada je okačimo da visi. Ukoliko vješamo odjeću, svaka stvar treba da bude okrenuta na istu stranu, uz malo prostora između i treba da slijedi pomalo asimetričnu liniju koja počinje dužim komadima odeće s lijeve strane i završava kraćim stvarima s desne strane ormara.
Odlučnost i ušteda
Raščišćavanje ima jedan sjajan sporedni efekat: donošenje odluka postaje daleko lakše. Ono nas nauči da postanemo pažljiviji kada treba da dodamo nove stvari svojoj maloj srećnoj kolekciji, ali učini i da postanemo izričitiji u životu zahvaljujući principu da pustimo stvari koje više nisu izvor zadovoljstva ili nemaju svrhu u našem životu. Ova dodatna snaga pomaže nam tamo gdje smo nekada nailazili na teškoću da kažemo: “Ne”, čini da nađemo načine da efikasno organizujemo svoje vrijeme, a na kraju i da uštedimo mnogo novca, koji bismo potrošili na stvari i događaje koji nas ne ispunjavaju.
Bliskost
“Jedini dio moje kuće koji je ostao neizmijenjen jesu police s knjigama, ali to je zato što mi je svaka knjiga koju sam dotakla probudila uzbuđnje i radosti. Ali, sem knjiga, moj dom je bez mnogo muke transformisan, a ja sam svaki dio tog procesa promjene obožavala”, ističe Aleks s osmijehom.
“Jednom kada sam počela da raščišćavam, prosto sam se navukla i sve što sada posjedujem budi jaka osjećanja i čini me srećnom, a ja zaista rijetko provodim vrijeme spremajući i čisteći”, dodaje ona napominjući da, iako je bilo emotivno reći zbogom mnogim stvarima, jednom kada je to učinila osjetila je nevjerovatno olakšanje i slobodu, kao da više nije vezana i preplavljena gomilom nepotrebnih predmeta, od kojih su neki budili loše uspomene i stvarali negativne vibracije. Tako se oslobodila emocionalnog tereta koji je čuvala u stvarima, a da nije ni bila svjesna da one energetski drže. Hoćete li i vi pokušati?
Lola magazin
