Iako se Vaskrs kao praznik slavi otkako je nastalo hrišćanstvo, odnosno otkako je Marija Magdalena sutradan po sahranjivanju Isusa Hrista donijela crvena jaja, ovaj praznik se vijekovima kasnije slavio bojenjem jaja, ali su se običaji slavlja ipak prilagođavali narodima i podnebljima u kojima se slavio.
“Taj praznik koji je Crkva ustanovila da bude uvijek na proljeće, kada se budi priroda, kada se dešava vaskrsavanje prirode, u stvari je, za razliku od Božića, pokretni praznik koji nije uvijek u isti datum, ali ono što je bitno jeste da je pročišćen od elemenata paganskih vjerovanja, tako da se uvijek boje jaja, uz još neke običajne radnje”, priča za “Nezavisne” Božana Đuzelović, viši kustos i etnolog Muzeja Hercegovine.
Ona dodaje da se jaja u Hercegovini, zavisno od toga da li je u pitanju sjeverna ili južna Hercegovina, boje ili na Veliki petak ili na Veliku subotu, odnosno trebinjska regija ih boji na Veliki petak, a Bileća, Gacko, seoska regija Vranjska, boje ih na Veliku subotu.
Kaže da je etnolozima poznato da su krajem 19. i početkom 20. vijeka žene za bojenje jaja koristile lukovinu i samljeveni korijen biljke broć, koji i danas daju najrumenije varijante crvene boje, ali se ova tehnika pojavom industrijskih boja mijenja, iako ne iščezava.
“Simbolika crvenih jaja je svugdje simbol vaskrsnuća i ponovnog rođenja, a jaje kao element se kod nas koristi i u paganskim posmrtnim običajima, gdje se ispod kovčega umrlog stavljalo jaje jer se vjerovalo da se za jaje veže duša, pa se, kada se kovčeg ponese na posljednji ispraćaj, jaje lomi kako bi i duša otišla iz kuće”, objašnjava Đuzelovićeva.
Ona dodaje da u različitim dijelovima Bosne i Hercegovine postoje i različiti običaji vezani za Vaskrs i vaskršnja jaja, tako da se u Hercegovini uz jaja služi i mladi zeleni luk i so, dok se u nekim drugim krajevima mijese i posebne pogačice u koje se stavljaju vaskršnja jaja, ali se one ne peku nego se tijesto kuva i tako se služe, dok se nedjelju dana nakon Vaskrsa negdje slavi takozvani Mali Vaskrs.
Danas, u 21. vijeku su se promijenile i tehnike bojenja jaja, pa se, osim umjetnih boja koje mijenjaju prirodne crvene varijante, sada koriste i cijele palete duginih boja: plave, žute, zelene, ali su se jaja počela i šarati.
“Mislim da šaranje jaja koje datira iz novijeg vremena nema posebnu simboliku, već je prosto jedan novi trend, odnosno odlika vremena u kome živimo, pa je zabilježeno šaranje jaja pomoću voska nakon Drugog svjetskog rata, sa religijskim motivima, poput jaja sa juga Kosova i Metohije, odnosno sela Velika Hoča, gdje sam ja lično vidjela najljepše ukrašena šarena vaskršnja jaja”, kaže Đuzelovićeva.
Nastavljajući priču o karakterističnim elementima vaskršnjih običaja, ona izdvaja takozvanu čuvarkuću prvo obojeno jaje koje nije puklo i koje se izdvaja sa strane i čuva do narednog Vaskrsa, kao zaštitnik kuće.
U pojedinim dijelovima Hercegovine, većinom u regiji Popovo polje, djeca i omladina koji su bili čobani opremaju se za čuvanje ovaca i krava tako što ih majke na Vaskrs ujutro, nakon što se poslije Vaskršnjeg posta omrse jajima, po obrazima natrljaju njihovom obojenom crvenom korom kako bi bila zdrava i rumena.
Na Vaskrs se, kaže, nisu posebno kitile kuće, već je to više običaj za Đurđevdan, pa bi se ukrašavanje kuća travama i cvijećem u vaskršnjim praznicima dešavalo samo onda kada bi se oni podudarili sa Đurđevdanom.
U nekim se krajevima, sutradan nakon Vaskrsa, obično na Vaskršnji ponedjeljak, odlazi na groblja i, s obzirom na to da je ovo praznik koji slavi vaskrsnuće mrtvih, nose se vaskršnja jaja i ostavljaju na grobove.
Ono što je takođe jako zanimljivo je da se u posljednje vrijeme u Hercegovini sve više poštuje Veliki vaskršnji post i sve više mladog svijeta posti i pričešćuje se u crkvama, o čemu Đuzelovićeva kaže da gotovo da nema pravoslavca koji ne posti barem za Veliki petak.
“Budući da je Veliki petak najtužniji praznik u hrišćanstvu, kada je Isus Hrist razapet na krstu, poznato je da na ovaj dan ni u crkvama ne zvone zvona već crkvena služenja prate klepala, a u Hercegovini, iako poznatoj vinskoj regiji, na ovaj se dan ne pije crno vino, jer ono simbolizuje Hristovu krv”, dodaje ona.
U Hercegovini se sve više praktikuje da pravi vjernici za Veliki post ne jedu ni ribu, osim za velike praznike kao što su Blagovijesti i Cvijeti, dok se jela isključivo biljnog porijekla spremaju samo na ulju i vodi, tako da oni na Veliki petak, zbog žalosti, i ne pomišljaju na konzumiranje ribe.
Iako, po narodnom vjerovanju, ima onoliko običaja koliko ima sela, jedno je sigurno: većina pravoslavaca je postila barem Veliki petak i Veliku subotu, a svi oni koji su postili omrse se crvenim jajima.
Nezavisne
