Naslovnica Hercegovina IZ UDRUŽENJA DIJABETIČARA TREBINJE: KAKO SE OSJEĆATE NAMA JE VAŽNO

IZ UDRUŽENJA DIJABETIČARA TREBINJE: KAKO SE OSJEĆATE NAMA JE VAŽNO

UPOZNAJTE SE S LIJEČENJEM INZULINOM

/za osobe s dijabetesom Tip 2/

Možda imate ranija iskustva s inzulinom u porodici ili Vam je ovo prvi susret s njim. U svakom slučaju, važno je da promjene u liječenju na Vas ne ostavljaju prevelikog traga. Liječenje inzulinom na izvjestan način imitira funkcionisanje zdrave gušterače, a to je upravo ono što osoba s dijabetesom prvenstveno treba.

Inzulin održava vrijednosti šećera u krvi u granicama od 4-8 mmol/L. Lučenje inzulina se mnogostruko povećava uz obroke, jer hrana naglo diže vrijednosti šećera u krvi. Kod osoba koje nemaju dijabetes lučenje inzulina iz zdrave gušterače je regulisano, ali kod osoba sa šećernom bolešću djelovanje inzulina je poremećeno, pa ga treba više, jer lučenje nije dovoljno za takvu povećanu potrebu.

Uravnotežena , zdrava ishrana i fizička aktivnost poboljšava djelovanje inzulina i pomaže njegovom pravilnom lučenju. Neki lijekovi dodatno pomažu u tome, ali s vremenom kod mnogih bolesnika to nije dovoljno. Tok bolesti je takav da se iscrpljuje mogućnost dovoljnog lučenja inzulina i njega treba dodati. To se uglavnom događa 5 -10 godina nakon dijagnoze, ponekad i puno kasnije ili nikada. Međutim treba znati da je moguća i privremena potreba za liječenjem inzulinom u samom početku bolesti ili tokom njenog trajanja, zbog povećane potrebe za inzulinom( najčešće u toku nekih akutnih bolesti).

To što trebate inzulin ne znači da je Vaša bolest teža nego bi bila da ga ne trebate. Težinu šećerne bolesti čine komplikacije, a ne način liječenja. Ako liječenje kojim pokušavamo održavati normalne vrijednosti šećera u krvi nije uspješno, razvijaju se komplikacije.

Inzulin i nije „ lijek u užem smislu“, nego nadoknada: dajući inzulin nadoknađujemo nedovoljno djelovanje ćelija koje ga luče. Zato ne treba potrebu za inzulinom smatrati porazom: to je jedna od faza bolesti i sreća je da od 1921.godine imamo mogućnost uspješne nadoknade.

Svaka osoba drugačije prihvata informacije iz svoje okoline. Neke osobe na promjenu reaguju stresom, koji ih duboko prožima, dok drugi te promjene smatraju samo još jednim dijelom života. Neke osobe prihvataju liječenje inzulinom s velikim očekivanjima, drugi s tugom i žalosti. Ali je sigurno da se injekcijama niko ne raduje.

Svi mi želimo dobro zdravlje i kvalitetan život. Ako se dijabetes ne kontroliše, život se može značajno otežati, jer nekontrolisani dijabetes prate ozbiljne komplikacije( pogoršanje ili gubitak vida, srčani i moždani udar, amputacija stopala i ekstremiteta, zatajenje bubrega i potreba za uslugama dijalize). Ako Vam je ljekar propisao inzulin, to znači da su sve ostale mogućnosti iscrpljene i da je liječenje inzulinom najbolja i jedina mogućnost za održavanje zdravog tijela.

Najvažnije je uzeti dovoljno vremena. Nemojte očekivati da ćete se uspjeti u potpunosti prilagoditi promjenama u liječenju dijabetesa u jednom danu ili jednoj sedmici. Riječ je o procesu koji se razlikuje od osobe do osobe, kome ćete se prilagoditi kad za to dođe vrijeme.

Česta razmišljanja i osjećaji: „Strah me je ubrizgavanja inzulina. Ne znam hoću li se moći naviknuti“, „Sama pomisao na liječenje inzulinom vodi me u očaj“ , „Osjećam se usamljeno i niko me ne razumije“, „Moj normalan život je završen“.

Ako ste ikada imali neku od ovih misli, niste jedini. Pri pomisli na injekcije inzulina, ljude obično obuzme strah, zbunjenost, ljutna, bijes, a neki čak padnu i u depresiju. Kad Vam neko kaže da morate promijeniti navike, bijes je normalna reakcija, nemojte sebi prebacivati zbog tih osjećaja. Dobro bi bilo s nekim porazgovarati npr. s edukatorom, prijateljem ili nekim ko ima dijabetes i razumije kroz šta prolazite i šta proživljavate.

Ako imate osjećaj da je napredovanje dijabetesa Vaša krivica, morate odmah prestati. Nekoliko je stvari koje možete uraditi kako biste usporili razvoj dijabetesa npr. zdravo se hraniti i biti fizički aktivni, ali dijabetes će s vremenom napredovati. Zbog toga se ne smijete kriviti.

Možda brinete da nećete znati kad trebate ubrizgati inzulin ili se bojite da će Vam to biti teret. Moglo bi pomoći sljedeće: Vaš ljekar ili edukator pažljivo će pratiti vaše stanje i naučiti vas kada i kako trebate ubrizgavati inzulin. Isto tako će odrediti potrebnu dozu i učestalost provjeravanja vrijednosti šećera u krvi.

Ukoliko imate neugodan osjećaj pri pomisli o ubrizgavanju inzulina izvan kuće, ne brinite ništa. Sasvim je normalno da ne želite ubrizgavati inzulin na javnom mjestu ili da vam se ne sviđa pomisao o javnom pokazivanju svoje bolesti. Nemojte se žuriti. Za početak pokušajte ubrizgavati inzulin u privatnosti sve dok se ne naviknete. Nakon toga možete pokušati ubrizgavati inzulin kada ste sa osobama kojima vjerujete, s porodicom i prijateljima.

Moguće je i da nikada nećete htjeti ubrizgavati inzulin u javnosti i to je također u redu. Izbor je vaš. Nije važno gdje se nalazite, važno je da inzulin ubrizgavate prema propisanom rasporedu.

Penovi za ubrizgavanje su se značajno promijenili u zadnjih 20 godina. Penovi za inzulin unaprijed su napunjeni pa potrebnu dozu možete odrediti jednostavnim okretanjem birača doze. Igle koje se koriste u liječenju inzulinom spadaju među najkraće i najtanje igle koje se koriste u medicini. Sav pribor ne zauzima više mjesta nego obična olovka. Inzulin možete nositi sa sobom bilo kad i bilo gdje.

Dijabetes edukator, Nada Bijedić



OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here

two × two =