Naslovnica Zabava Engleski kao “lingua franca” ugrožava vokabular drugih jezika?

Engleski kao “lingua franca” ugrožava vokabular drugih jezika?

Lingua franca (lingva franka) u širem smislu je onaj jezik koji služi za međunarodnu komunikaciju na većem geografskom prostoru. Lingua franca je svojevremeno bio grčki, kao i latinski u srednjem vijeku, zatim su taj status imali, ili ga još imaju, jezici velikih kolonija, da bi engleski danas po rasprostranjenosti nadmašio sve ostale.

Engleski jezik je globalna lingua franca. Tako ga opisuje lingvistkinja Jelena Filipović, a britanski lingvista Robert Filipson, koga ona citira u knjizi „Moć riječi“, kaže da je snaga engleskog, ali i francuskog, španskog, portugalskog „globalna refleksija politika koje su utvrdile upotrebu ovih jezika u kolonijalno okupiranim teritorijama“.

Engleski jezik se nametnuo kao neophodan u internacionalnoj komunikaciji, pa se u mnogim zemljama on obavezno uči uz maternji.

Drugim riječima, lingvistički imperijalizam koji se sprovodio nad manjim jezičkim zajednicama, u kojima se lingua franca nametao kao standardni, širi se na globalni nivo, u kome je engleski jezik dominantan na svim društvenim poljima. O lingua franca se tako može govoriti i sa stanovišta jezičkih ljudskih prava, koja podrazumijevaju i pravo svakoga da ravnopravno učestvuje u zajednici bez obzira na jezik kojim se služi.

S druge strane, engleski jezik se nametnuo kao neophodan u internacionalnoj komunikaciji, pa se u mnogim zemljama on obavezno uči uz maternji. Tako se polako proizvode višejezična društva, kakvo postaje i naše (literatura na našim studijama, na primer, ne samo poslediplomskim već i na osnovnim, dobrim dijelom je na engleskom).

Malo je vjerovatno, kako smatra J. Filipović, da će neki jezik svojim uticajem ugroziti razvoj i opstanak bilo kog manjeg, standardizovanog i granicama omeđenog jezika.

Posljedica toga je veliki upliv stranih riječi i izraza u maternji jezik, međutim, za mnoge lingviste i lingvistkinje te posljedice nisu negativne. Malo je vjerovatno, kako smatra J. Filipović, da će neki jezik svojim uticajem ugroziti razvoj i opstanak bilo kog manjeg, standardizovanog i granicama omeđenog jezika.

Jezička politika neke zajednice može čvrsto da se ogradi od ofanzivnih jezika u želji da zaštiti svoj nacionalni interes. Stvarajući otklon od uticaja stranog jezika koji je u opštoj upotrebi, takve jezičke politike zagušuju međunarodne kontakte, autoritarne su prema nacionalnom i jezičkom identitetu i ideološki obojene.

Nasuprot tome, prema J. Filipović, treba podržati onu jezičku politiku koja se zasniva na realnim komunikativnim potrebama, „ukoliko težimo izgradnji interaktivne, multikulturne, tolerantne i osviješćene Evrope“  – piše dnevni list Danas.

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here

7 + 9 =